DVA TOPLA SRCA

Nije uobičajeno niti se dešava baš često da se sretnemo s pesničkom zbirkom u četiri ruke i dva srca.
Takođe, nije uobičajeno da majka i kćerka pišu stihove, i još ređe da svoje zbirke ujedine u jednu, s dva naslova.
I da se njihovi stihovi susreću, ulivaju jedni u druge, krenuvši iz dva i generacijska pravca.
Polazišta obe autorke su iskustvena, i za nas, čitaoce, ne mora biti presudno u recepciji „dvojezične“ knjige da li je reč o
majci i kćerci. Ipak, to je zanimljivo kao igra odraza bliskih bića, kako lice i odraz menjaju mesta.

***

Tematski, pesme Mire Radojević kreću se u prostorima sećanja na zavičaj, tu je i osvrtanje na mukotrpni pređeni put daleko
od svega svog. Autorka nam dočarava svoj odnos prema flori i fauni, tajnim mestima mladosti, bolu ljubavnog rastanka, prostorima između jave i sna, nemiru, materinskoj ljubavi, stihovima u romantičarskom maniru, uz prihvatanje života, s blagošću i nenametljivim humorom.

U njenim stihovima vibrira aktivistički pristup životu po kome nam za sopstveni položaj niko ne može biti kriv ili odgovoran a svoju realnost gradimo sami.

Pritom, ona svoju poeziju samoodređuje ovako:
Samo ljubavi su posvećeni stihovi moji.

***

Davanje nas čini i ranjivima i slabima, ne znamo da li će nam išta biti uzvraćeno niti da li će nam sudbina podeliti srećne karte, jer svako može ostati bez ičega. Ako izrazimo toplinu srca i izlijemo je na čitaoce možemo se samo nadati uzvraćanju kroz uživanje i kretanje ljubavi, u svim pravcima.
A to je i misija onih koji pišu, da šire ljubav.

Danica Vukičević