MAGOVI LEGENDARNE ŠALJANSKE STVARNOSTI

Razasuti ko zrna pokidanog tespiha, onog trostrukog sa 99 zrna i dovoljno durudžaka, Šaljani su kao pleme sinonim naše rasijanosti po svijetu. Zrna i durudžaci su samo usputne stanice u koje su tijekom odlaska iz zavičaja svraćali privremeno, a poneđe ostajali trajno. Previše dunjalučke zemlje i svratišta, a Šaljana ipak malo, onoliko da ih danas ima više po bijelom svijetu nego u Žirču, Ruđu, Smaluči, Koniču, Plenibabama, Žiračkom Docu, Pobrđu, Crnči, Pokrveniku, Bajevici, Maljevcima i okolnim mjestima svog primarnog staništa i rasijavanja. Kao po gori kićeni svatovi, Šaljani su jezdili i za sobom ostavljali brojne, dugo prepričavane, ali i mnoge neispričane legende i događaje. One su pune jezgrovitosti i mudrine i svakom dominira mentalna snaga, komunikativna vještina, snalažljivost i kao sablja britki nam i um Šalja ili Šaljana kako ih često nazivamo. Po toj mapi, putevima isprijesecanog vremena, hodali su oni neumorno i umjesto obrisanih tragova, ostavljali nezaboravne priče, koje često prepričavamo, ne znajući da su nastale negdje u našoj blizini.
Pamte Šaljani mnogo čega: sultansko i tursko, prvog i drugog Švabu, Tita i sledovanje na „tačkice“, socijalističke radne akcije, azgine kosačke mobe i kosače, košiju i sve tuhav poslove i događaje koji su se decenijama gomilali na bremenitom i frekventnom prostoru gde su gradili i provodili svoj život. Utuvili su oni i prve „školce“ koji su nekada hokali seoskim jurtinama i pašnjacima, a kasnije se razasipali po toploj Jugi i svijetu. Mnogi su se u zavičaj vraćali sa svežnjima mirišljivih novčanica i bezbroj priča sjećanja. Dio novčanica bi zaobilazeći babovu ćesu najčešće završavao na čelu ili pregradama znojavih svirača na rastresitim „Dallape muzikama“ ili u njedrima razgolićenih pjevaljki, odnekud dofurenih da svojim pjesmama prizovu suze nostalgičnih naručioca.  
Jedan od šaljanskih izdanaka je Ramiz Šaćirović Nani, pisac i živopisac, sanjar i pjesnik, majstor kratke priče i dugačkog muhabeta. Jedan od posljednjih ljudi koji u skrivenim memorijskim pregradama svog mentalnog magnetofona posjeduje stotine bajkolikih priča, legendi i šaljivih dogodovština preuzetih od svojih rodnih Ruđa do Koniča i ostatka vijeka koji provedi na suncolikom Koštampolju. Počeo je da bilježi priče i događaje koje su naratori tokom vremena pretakali u legende. One  podsjećaju na nekadašnju živost i žilavost ovih ljudi i čitavog podneblja. Ramiz je uspio da sačini knjigu zanimljivih događaja kojima preovladava nekakva obaška priča o Šaljama, o porijeklu njihovog muhabeta i mudro prosunute riječi koja je uvijek bila više na cijeni od svog dunjalučkog bogatstva. Nju na jedan posebno odmjeren način svojim kratkim pripovijestima oživljava Ramiz Nani Šaćirović, i sam šaljanski izdanak.
Ramiz je u svoj libro unio Šalje i svaku njihovu lakrdiju, sve ono što je šaljiva ljudska drama pisana originalnom jezičkom varijantom podneblja, i ono što se u vidu vodvilja na komičan način može iskazati šaljivim monolozima. Nesumnjivo da nas ova zbirka dovodi u direktnu vezu sa vremenskom transformacijom i kulturnim razvojem ovog veoma frekventnog svijeta koji svojim diskursom zaposeo našu  misaonu memoriju.
Nosilac šaljivih kupleta je Izber, nosilac narativa i nezaboravna legenda Šaljanske prošlosti. U knjizi je najmanje dvije bajkolike storije i jedna nezaboravna priča o konjičkoj košiji, obliku viteškog nadmetanja rasnih Žiračkih grla. Izber je jedinstven među pominjanim književnim likovima, ogovaran i hvaljen, zanimljiv i neponovljiv zbog svoje preduzimljivosti i snalaženja. Svaka od Ramizovih priča u ovoj zbirci je živopisna i zanimljiva koliko i zbivanja kroz koje prolazi njegovi Šaljani o čijim zgodama djelimično raspreda i u svom ranijem pripovjedačkom opusu. Ramizov zanimljiv narativni tok upotpunjuje dramatizaciju ovog u književnosti nepoznatog svijeta koja mu obezbjeđuje respekt u našoj književnoj kulturi. Vlastitom darovitošću želi da razveseli, dekonstruiše i razotkrije jedan nepoznati i dobronamjerni svijet šale i veselja. U Ramizovim se legendama Izber i svi ostali, paradoksalno javljaju kao kakav korozivni faktor plemenske mašinerije domišljatih i prepredenih Šalja čija lokalkomika i bajkoliki narativ izvire iz kolopleta njihove iskustvene stvarnosti kojom se suprotstavljaju sveukupnoj životnoj stvarnosti. Sve te slojevitosti ne bi bilo bez Ramizove autentične jezičke interpretativnosti koja upotpunjuje smisao njegovih knjiga kojima je za sobom privukao ogromno čitalaštvo, uprkos saznanju da mu ne podilazi već piše duhovito i iskreno. I ova zbirka kratkih šaljanskih legendi ima mjesta u književnosti jer za sobom povlači neke od fantastične niti jedne zaboravljne lokalprovenijencije. Ona posjeduje i kvalitet više zato što je u neraskidivom spoju sa adetima, rječitošću i šaljivim sekvencama našeg veoma frekventnog govornog podneblja. Ovakva kakva i jeste, Ramizova knjiga godi našem interesiranju, posebno zbog veoma suprilnih slojeva proznog verbalizma sadržanog u jezički prebogatoj pešterskoj izoglosi sandžačkog bosanskog.