Reč autora:

POŠTOVANI ČITAOČE

Ako nekim slučajem u tvoje ruke dođe ova knjiga, naslovljena sa „Kletva“, u njoj se možeš upoznati sa mojim junacima koji imaju različite sudbine a povezuje ih samo neka nit zle kobi. Kroz šest priča, šest sudbina, upoznaćeš kao prvo proctor u kome su se događaji dešavali a junaci bili učesnici i svedoci.
Koštampolje je jedna manja cjelina sa geografskog aspekta, okruženo sa tri strane planinama Jarut, koji je šumovit, i Ninajačija površina je prekrivena nižim rastinjem jer joj je podloga kamenita. Sa četrvte strane je prevoj Golać preko kojega se spuštaju strmine prema manastiru Sopoćani i dolini rijeke Raške. Područje Koštampolja je u sklopu šireg dijela Pešteri samo niže i zaklonjeno dvema planinama koje napomenuh prije. U samom nazivu Koštampolje imate asocijaciju da je to polje ali polje koje je tvrdo kao kost. Polje se prostire pravcem istok – zapad u dužini preko 12 km a širine do 5–6 km pravac sjever – jug. Po obroncima pomenutih planina su sela i zaseoci, ukupno ih je 17. Kako su sela oduvijek bila oivičena pomenutim planinama, to se na ovom lokalitetu mogu naći arhaični i nazivi i običaji i kultura.
Sve ovo sam napomenuo u kratkim crtama kako bih vam dočarao ambijentalno gdje se moji junaci kreću, gdje su živjeli, kako su se ponašali.
Kroz usta mojih junaka pokušao sam da dočaram govornu kulturu i razmišljanja kako biste imali jasniju sliku onoga što u sebi oni nose, kako se u datom momentu ponašaju, njihov mentalitet, ponašanje, druženje, igre, pjesme, vjerovanja, odnos prema životinjama, sudbinama koje ih zadese, vremenskim prilikama i neprilikama.
Kako živim i radim na ovom prostoru, tako me je odavno interesovalo sve ono što počinje da dobija obrise zaborava tako da sam sebi dao zadatak da zapisujem sve ono što je moglo da se spase od zaborava. Tako je i nastao i manji rječnik lokalizama
i orijentalizama gdje je oko 800 riječi srpsko-bosanskog jezika koje su pravi lokalizmi i pravo bogatstvo tih jezika.
Autentičnost im daje baš fizička odvojenost od ostalog dijela Pešteri i drugih predjela sandžačkog miljea.
Anegdotično je na ovom prostoru boravio i legendarni Alija Đerzelez, dajući toponime selima Koštampolja. Čuo sam i anegdotu da su Musa Kesedžija i Marko Kraljević na Koštampolju započeli svoj dvoboj bacanju kamena s ramena, pa produžili sve do Kačanika.
Za sve priče koje sam vam predočio u knjizi, imao sam podlogu u pričama na posjecima koji su do skoro bili najčešći vid okupljanja ovih gorštaka na kojima su se organizovale igre a naročito igra „fildžana“ (traženje prstena ispod osam šolja) a
pobjeda je za obje ekipe bila čašćavanje kuhanim krompirima, sokom, sirom, rasolom, hošafom, jabukama i veseljema za pobjednika i trpljenjem pogrda za pobijeđenog. Sve je to bilo u službi druženja, podnošenja poraza, gajenjem pobjedničkog mentaliteta. Sve te igre odraslih dešavale su se za vrijeme dugih zimskih dana, dana kada je noć osvjetljavala lamba i gasuljica.
Danas je malo takvih igara i veselja jer moderna životna situacija istjerala je tu vrstu društvenosti iz naših domova.
I djeca su imala svoje ljetnje igre koje su ih čeličile, vaspitavale, njegovale davale im ton njihovim mladim životima. Te igre su bile; gudža, harvan, gurguljaze, kasnije krpenjača, lopta i druge igre.
Sve ovo sam iznio da bih vam dočarao ambijent gdje su nastale ove moje a sada vaše priče kojima sam pokušao da dočaram moje Koštampolje i njegove žitelje.
U govoru ljudi mog kraja neki suglasnici se izgovaraju umjekšano tako da sam pokušao da to uradim na taj način što sam uz njh stavio interpunkcijski znak (’). To su suglasnici: D, L, kao npr. riječi: koliko, toliko, izgovaraju se TOLJIKO, KOLJIKO, a u stvari niti je L niti LJ, nešto između pa sam našao za rješenje kao; TOL’IKO, KOL’IKO. Objašnjenja: glasove D, L, V, F i neke druge, ljudi u narodu izgovaraju umjekšano tako da sam to označio apostrofom (’) i umjekšao iste!

S poštovanjem
Ramiz Šaćirović