O ROMANU DALEKO JE SRBIJA

Svojim novim romanom Slobodan Ivanković oživljava vreme koje je davno prestalo, prizivajući avete prošlosti i ne mireći se sa ruševinama koje nam je ostavilo predanje naših otaca. Slobodan u ovom romanu autentičnim jezikom šumadijskog seljaka gradi fabulu početka golgote jedene porodice i samo praskozorje prvog svetskog rata. Dovitiljivo i pametno Ivanković nas vodi kroz mračni lavirint porodice Marković satkan od patnje, stradanja, ljubavi, izdaje ne nagoveštavajući ni u jednom trenutku izlaz iz tog spleta bolnih okolnosti....

Zahvaćena ratnim vihorom, sudbina šumadijske porodice Marković sasvim je neizvesna. Pred naletom osvajačke horde željne uništenja srpske zemlje, porodica Marković se raspada. Muški deo porodice Milan i Stevan, otac i sin, odlaze u rat sa promenljivom ratnom srećom. Otac Milan ubrzo junački gine dok sin Stevan upada u vrtlog ratne avanture koja ga vodi preko albanskih vrleti do Marselja i Pariza, pa nazad preko Korzike i Kajmakčelana do ratom opustošene voljene zemlje i njegove rodne kuće.

Na tom ratnom putu sudbinski se vezao za francuskog lekara Bodena koji mu je spasao život onda kada je i on digao ruke od sebe. To njihovo prijateljstvo prerašće u mnogo jaču vezu što je njihova deca ostvariše. Nema sumnje da je Slobodan Ivanković svojim istančanim pripovedanjem uspeo u nameri da čitaocu ponudidivan portret porodice Marković, naročito Stevana Markovića, čestitog i inteligentnog čoveka koga nije mazio život.

Njegovu tužnu priču i priču njegove porodice o velikoj životnoj drami pripoveda njegov sin Petar čiji se život okončao u gradu svetlosti Parizu na srpskom pravoslavnom groblju sahranjenog kraj svoje jedine ljubavi, u davnoj mladosti strine Katarine a ispraćen suzama sestričine Natali i sina Vasilija.

Na kraju kada se korice romana sklope, mora se priznati da je Slobodan Ivanković izatkao vrlo inteligentnu i iznad svega zanimljivu priču neslućenih obrta.

Karlo Astrahan